https://doi.org/10.15255/KUI.2022.018
Objavljen: Kem. Ind. 71 (11-12) (2022) 691–698
Referentni broj rada: KUI-18/2022
Tip rada: Izvorni znanstveni rad
Preuzmi rad:  PDF

Bornom kiselinom modificirani kitozanski nosači kemijski umreženi genipinom

L. Dornjak, K. Ostojić, T. Klaser, I. Urlić i A. Rogina

Sažetak

Kitozanski nosači su efektivni biološki aktivni materijali sa širokom primjenom u kemiji i medicini. Kitozan je linearni polisaharid, derivat hitina, koji posjeduje dobru biokompatibilnost koja se pripisuje prisustvu funkcionalnih skupina kao što su −OH i −NH₂ koje pridonose biorazgradljivim i antibakterijskim svojstvima. U kiselim vodenim otopinama kitozan je polikationske strukturne prirode, koja ima veliku sposobnost stvaranja kompleksa s različitim metalnim ionima i važnim biomolekulama, kao što su DNA, proteini i lipidi. Jedinstvena struktura, kao i uvođenje specifičnih funkcionalnih skupina odgovorni su za antibakterijska svojstva, hemostatsku aktivnost i analgetska svojstva tog biopolimera. Za poboljšanje angiogenih i antimikrobnih svojstava, kitozan se može modificirati borom (boratnim ionima). Cilj ovog rada bio je pripremiti bornom kiselinom modificirane kitozanske nosače, upotrebljavajući bornu kiselinu kao prekursor bora, u svrhu priprave potencijalnih bioaktivnih okosnica za regeneraciju tkiva. Boratni ioni imaju sklonost stvaranja kompleksa s hidroksilnim skupinama, međutim, takve interakcije između funkcionalnih skupina kitozana i bora rezultiraju slabijom učinkovitosti njegove inkapsulacije. Da bi se osigurala bolja ugradnja bora, kitozanski nosači su umreženi genipinom, manje toksičnim umreživalom u odnosu na glutaraldehid koji se obično upotrebljava za pripremu stabilnih materijala čiji se sastav temelji na kitozanu. Stupanj deacetilacije (DD) i koncentracija otopine kitozana kao i koncentracija otapala važni su parametri koji utječu na proces umreživanja. Nadalje, dodatak borne kiseline mogao bi utjecati na proces umreživanja zauzimanjem funkcionalnih skupina kitozana. U ovom radu kitozanski nosači modificirani su bornom kiselinom različite koncentracije, dok su koncentracija otopine kitozana (1,2 w/v), koncentracija genipina (2 % w/w) i koncentracija octene kiseline (0,5 % v/v) bile konstantne. Dobiveni nosači okarakterizirani su pretražnom elektronskom mikroskopijom (SEM), energetski disperzivnom rendgenskom spektroskopijom (EDS), diferencijalnom pretražnom kalorimetrijom (DSC), infracrvenom spektroskopijom s Fourierovom transformacijom (FTIR), dok je citotoksičnost procijenjena kao funkcija koncentracije materijala i vremena izloženosti stanica materijalu. Rezultati su pokazali uspješnu ugradnju bora u umrežene kitozanske nosače, visoko poroznu strukturu i nisku citotoksičnost.

Ovo djelo je dano na korištenje pod licencom Creative Commons Imenovanje 4.0 međunarodna

Ključne riječi

kitozan, bor, okosnica, genipin, citotoksičnost