https://doi.org/10.15255/KUI.2001.033
Objavljen: Kem. Ind. 51 (6) (2002) 267–280
Referentni broj rada: KUI-33/2001
Tip rada: Pregledni rad

Sažetak današnjih spoznaja o dioksinima

M. Mazalović, M. Kovčalija, L. Tinjić, E. Mazalović, Z. Žigić, L. Begić i S. Berbić

Sažetak

Od nesreće u Sevesu u Italiji, koja se dogodila godine 1976., dioksini su neizbježna tema u promišljanju o sprječavanju unošenja toksičnih kemikalija u okoliš. Ovaj rad predstavlja revijalni prikaz današnjih spoznaja o dioksinima - visoko toksičnim kemikalijama okoliša. Kako su dioksini spojevi koji se ne pojavljuju u prirodi, nego ih je proizveo čovjek u industrijskim procesima prerade i proizvodnje organskih tvari, vrlo je značajno prepoznati mjesta njihovog mogućeg nastajanja. Prema sadašnjim saznanjima o mehanizmima sinteze polihalogeniranih dibenzodioksina i dibenzofurana, oni nastaju kao sporedni produkti pri sagorijevanju gotovo svih organskih supstancija u prisustvu klora ili njegovih organskih ili anorganskih spojeva. TetraChlorDibenzo-p-Dioksin (2,3,7,8-TCDD) ili "Seveso" dioksin ili samo dioksin najtoksičnija je sintetička kemikalija čovjekova okoliša; toksičnija je od cijanida, strihnina, nervnog otrova. To je vrlo stabilan aromatski spoj kojeg karakterizira visoka biološka perzistencija. U prirodnim procesima gotovo se i ne razgrađuje, što znači da se njegova količina u okolišu može samo povećavati, ukoliko se ne reagira na adekvatan način. Poluvrijeme kemijske razgradnje dioksina u ljudskom tijelu procjenjuje se na 6-10 godina. U radu su, također, navedeni podaci o kemijskoj razgradnji dioksina u zraku, na površini vode, u tlu, u sedimentu. Sažeto su navedeni i podaci o štetnim učincima na zdravlje ljudi. Iako su klorakne prvi znak otrovanja, posebno kod akutnih otrovanja dioksinima i drugim polihalogeniranim aromatskim spojevima, ipak su po posljedicama važniji učinci karcinogenost i brojni štetni učinci na reprodukciju. U radu je navedeno i što međunarodna zajednica poduzima na smanjivanju emisije ovih tvari u okoliš. Prema prihvaćenim stavovima svjetskih asocijacija koje djeluju na internacionalnom nivou: UNEP (The United Nations Environment Programe), EPA (Environment Protection Agency), Pokret zelenih i dr., poliklorirani organski spojevi su najtoksičnije kemikalije čovjekova okoliša. Do kraja 2001. godine one bi se morale eliminirati ili bi se pak njihove koncentracije u ekološkim sredinama čovjekove okoline morale značajno smanjiti. To su polihalogenirani organski spojevi koji su prema njihovom toksičnom djelovanju svrstani u 12 grupa: PoliChlorirani DibenzoDioksini- PCDDs; PoliChlorirani DibenzoFurani - PCDFs; PoliBromirani DibenzoDioksini / Furani - PBrDDs/Fs; mješoviti PoliChlorirani - PoliBromirani DibenzoDioksini / Furani -PXDDs/Fs; zatim PoliChlorirani Bifenili - PCBs, zatim klorirani insekticidi: HeksaChloroCiklo-Heksan - HCH, DiklorDifenilTrikloretan - DDT, Klordan, Toksafeni, Dieldrin, Endrin, Heptaklor, Mirex i Kepon, što je opisano u radu. Mjere koje je poduzela međunarodna zajednica već pokazuju rezultate. U posljednjih 10-15 godina nivo dioksina u nekim sredinama čovjekovog okoliša (sediment), kao i u biološkim sustavima (kravlje mlijeko, majčino mlijeko, krv, masno tkivo) primjetno opada.

Ovo djelo je dano na korištenje pod licencom Creative Commons Imenovanje 4.0 međunarodna

Ključne riječi

toksične kemikalije čovjekovog okoliša, polihalogenirani aromatski spojevi, poliklorirani dibezodioksini / furani, 2,3,7,8-tetraklordibenzodioksin, klorirani pestidicidi, mehanizmi nastajanja dioksina u industrijskim procesima, sagorijevanje kućnog i drugog organskog otpada, oksičnost dioksina – faktor ekvivalentne toksičnosti, karcinogeni učinak, učinci na reprodukciju, mjere međunarodne zajednice za zaštitu