Arhiva brojeva

https://doi.org/10.15255/KUI.2003.018
Objavljen: Kem. Ind. 52 (11) (2003) 545–552
Referentni broj rada: KUI-18/2003
Tip rada: Izlaganje sa znanstvenog skupa
Preuzmi rad:  PDF

Metode ispitivanja nekovalentnih interakcija malih organskih molekula s DNA i RNA. Detaljniji osvrt na ispitivanje interkalativnog načina vezanja.

I. Piantanida

Sažetak

Mnogo malih organskih spojeva priređeno je s idejom biološke ili biokemijske primjene (terapeutska primjena, markeri, molekulski alati...). Biološka i/ili biokemijska ispitivanja vrlo su skupa i uzimaju dosta vremena, što ih čini nepogodnima za studiranje velike količine novih spojeva. Osim toga, spomenuta ispitivanja provode se u dosta kompliciranim sustavima unutar kojih je vrlo teško razlikovati utjecaje interakcija pojedinih sudionika na ukupni tok procesa. Stoga je nakon sinteze novih spojeva poželjno ispitati njihove nekovalentne interakcije s DNA i RNA u dobro definiranom i jednostavnom sustavu. Na raspolaganju za takva ispitivanja stoji cijeli niz jednostavnih i jeftinih eksperimentalnih metoda, koje omogućuju brzo utvrđivanje niza parametara nastalih kompleksa. Sve u ovom radu predstavljene metode moguće je relativno lako upoznati i primijeniti. Dobiveni rezultati mogu poslužiti za određivanje selektivnosti/specifičnosti novih spojeva te usporedbu s već ranije ispitanim analozima. Pogotovo su takva brza i pregledna ispitivanja bitna za detaljno istraživanje interakcija velikih serija vrlo sličnih strukturnih analoga s DNA i RNA (npr. sustavno ispitivanje položaja određenog supstituenta na već poznatom DNA/RNA aktivnom spoju). Na osnovi dobivenih rezultata često je moguće iz velike serije analoga izdvojiti nekoliko najatraktivnijih za biološka ispitivanja te postići bitnu uštedu vremena i materijala.


Creative Commons licenca
Ovo djelo je dano na korištenje pod licencom Creative Commons Imenovanje 4.0 međunarodna

Ključne riječi

DNK, nekovalentne interakcije, interkaliranje, konstante stabilnosti