https://doi.org/10.15255/KUI.2002.036
Objavljen: Kem. Ind. 52 (12) (2003) 577–581
Referentni broj rada: KUI-36/2002
Tip rada: Izlaganje sa znanstvenog skupa
Preuzmi rad: PDF
Biološka razgradnja – pregled metoda
L. Ulm, Ž. Pavlić, V. Schiesl, D. Puntarić i Z. Šmit
Biološka razgradnja podrazumijeva proces u kojem se tvari razgrađuju u okolišu uz pomoć mikroorganizama, a kao posljedica takvog procesa nastaju jednostavnije komponente. Konačni proizvodi biološke razgradnje su voda, oksidi ugljika i drugih elemenata. Metode za određivanje biološke razgradnje propisane su Službenim listom Europske unije i Međunarodne organizacije za standardizaciju (ISO), koje za sada službeno prihvaća Republika Hrvatska. Odabir metoda za određivanje biološke razgradnje ovisi o svojstvima i sastavu ispitivanog uzorka. Ovisno o fizikalno-kemijskim karakteristikama kemijske tvari koja se ispituje (topljivost u vodi ili drugim otapalima, hlapljivost, stabilnost, adsorpcijska svojstva i sl.) odabire se metoda ispitivanja. Posebnu kategoriju čine kemijske tvari praktički netopljive u vodi (npr. maziva, mazive masti i maziva ulja koja su zapravo kompleksne smjese ugljikovodika) za koje je potrebna posebna priprema uzorka. Osnovni je princip svih metoda biološke razgradnje da se u vodeni (mineralni) medij određenog obujma koji sadrži miješanu bakterijsku kulturu dodaje odgovarajuća količina ispitivanog uzorka kao jedini izvor organskog ugljika. Razgradnja se prati u određenim vremenskim intervalima (najčešće 28 dana) i to mjerenjem CO2, DOC ili O2 (iz BPK ili KPK). Prema smjernicama Europske unije (OJ No L 110A/70 od 4. 5. 1993.) tvari se smatraju biološki razgradivima ako su na kraju pokusa (28. dan) postignute sljedeće udjelne masene razine razgradnje: 70% u testovima koji se zasnivaju na otopljenom organskom ugljiku, odnosno 60% u odnosu na teorijsku vrijednost u testovima koji se zasnivaju na potrošnji kisika ili količini nastalog ugljikovog dioksida.
Ovo djelo je dano na korištenje pod licencom Creative Commons Imenovanje 4.0 međunarodna
biološka razgradnja, kriteriji, odabir metode