https://doi.org/10.15255/KUI.2003.026
Objavljen: Kem. Ind. 53 (12) (2004) 557–565
Referentni broj rada: KUI-26/2003
Tip rada: Pregledni rad
Preuzmi rad:  PDF

Sumpor u ugljenu

A. Rađenović

Sažetak

U protekla četiri desetljeća znanost o ugljenima razvijala se paralelno s napredovanjem saznanja o strukturi i svojstvima ugljena. Istraživanja kemije sumpora u ugljenu posebno su intenzivirana u posljednjih 20 godina. Sumpor je jedan od glavnih nepoželjnih sastojaka ugljena; pridonosi onečišćenju zraka i poteškoćama pri uporabi uređaja izazivajući koroziju i njihovo trošenje. U ugljenu se nalazi anorganski i organski sumpor. Pirit je glavni anorganski onečišćivač u većini ugljena. Organski sumpor je dio makromolekularne strukture ugljena i ne može se izdvojiti i analizirati bez njezinog narušavanja. Organski sumpor općenito se dijeli na alifatski, aromatski i heterociklički. Piroliza je prvi stadij gotovo svih procesa konverzije ugljena (izgaranje, plinofikacija, likvefakcija, karbonizacija, itd.). Za vrijeme pirolize sumpor se djelomično izdvaja, a dio ostaje u katranu, smoli i plinskoj fazi. Metode za izdvajanje sumpora ovise o sadržaju i vrsti sumpornih spojeva. Alifatski spojevi su manje stabilni pri zagrijavanju ili pirolizi dajući H2S i stabilnije heterocikličke strukture. Najstabilniji su heterociklički spojevi koji imaju od jednog do šest prstena, a za njihovo izdvajanje potrebne su temperature iznad 1400 °C. Odsumporavanje ugljena može biti fizikalno, kemijsko i biološko. Dok se fizikalnim metodama izdvaja anorganski sumpor, kemijske i biološke metode rabe se za uklanjanje i organskog sumpora od ugljena.

Ovo djelo je dano na korištenje pod licencom Creative Commons Imenovanje 4.0 međunarodna

Ključne riječi

ugljen, sumpor, reakcije, odsumporavanje