https://doi.org/10.15255/KUI.2004.007
Objavljen: Kem. Ind. 54 (5) (2005) 255–272
Referentni broj rada: KUI-07/2004
Tip rada: Pregledni rad
Preuzmi rad: PDF
Dominantni trendovi “zelene” kemije
M. Jukić, S. Djaković, Ž. Filipović-Kovačević, V. Kovač i J. Vorkapić-Furač
“Zelena” kemija je po definiciji Američke agencije za zaštitu okoliša (EPA-e) definirana kao kemija koja osmišljava kemijske produkte i procese neškodljive za okoliš, te na taj način sprečava nastajanje onečišćenja. “Zelena” kemija zasnovana je na 12 načela kojima se uporaba ili proizvodnja supstancija opasnih za ljudsko zdravlje i okoliš reducira ili eliminira. Ciljevi “zelene” kemije u zaštiti okoliša i ekonomskoj dobiti ostvaruju se kroz nekoliko dominantnih pravaca kao što su kataliza, biokataliza, uporaba alternativnih obnovljivih sirovina (biomasa), alternativnih reakcijskih medija (voda, ionske kapljevine, superkritične tekućine), alternativnih reakcijskih uvjeta (aktivacija mikrovalnim zračenjem) kao i novim fotokatalitičkim reakcijama. Kataliza kao temelj “zelene” kemije novim katalitičkim reakcijama i tipovima katalizatora (glina, zeoliti itd.) nudi niz pogodnosti u pogledu iskoristivosti procesa, selektivnosti, redukcije energije te uporabe alternativnih reakcijskih medija. Ogroman potencijal mikroorganizama i enzima u transformiranju sintetskih supstancija s visokom kemo-, regio- i enantiomernom selektivnosti daje biokatalizi dominantno mjesto u “zelenom” programu. Fotokatalitičke reakcije koje predstavljaju nove metode za čišćenje kontaminiranog zraka i vode također pridonose “zelenoj” kemiji – stvarajući uvjete za postizanje održivosti. Ovaj pregled kroz niz primjera ilustrira te dominantne trendove ukazujući pritom na načine kojima “zelena” kemija reducira utjecaj kemijskih procesa i tehnologija na okoliš.
Ovo djelo je dano na korištenje pod licencom Creative Commons Imenovanje 4.0 međunarodna
“zelena“ kemija, kataliza, voda, ionske kapljevine, superkritične tekućine, biokataliza, mikrovalno zračenje, fotokataliza