https://doi.org/10.15255/KUI.2005.030
Objavljen: Kem. Ind. 55 (7-8) (2006) 311–319
Referentni broj rada: KUI-30/2005
Tip rada: Pregledni rad
Preuzmi rad:  PDF

Piroliza ugljena

A. Rađenović

Sažetak

Neovisno o tome da li se ugljen rabi za proizvodnju energije, ugljičnih materijala ili kemikalija, piroliza je početni korak procesa njegove konverzije. S obzirom na važnost i značenje još uvijek je predmetom brojnih istraživanja. Piroliza je proces zagrijavanja ugljena bez pristupa zraka kojim se dobivaju razni čvrsti, tekući i plinoviti produkti. Iako prema ovoj osnovnoj definiciji piroliza predstavlja jednostavan proces, u praksi on je složen od brojnih kemijskih reakcija i fizikalnih promjena koje opisuju razni mehanizmi. Za bolje razumijevanje mogućih reakcija i mehanizama u radu je ukazano na povezanost strukture ugljena i pirolize. Izdvojen je mehanizam pirolize najbliži stvarnim promjenama u strukturi (maceralima) ugljena pod utjecajem topline. Na dobivanje produkata primarnim i sekundarnim reakcijama utječu brojni faktori (temperatura, tlak, atmosfera, brzina i vrijeme zagrijavanja, vrsta ugljena, i sl.). Temperatura se izdvaja kao najvažniji faktor, a koks kao najčešće glavni produkt pirolize. Ukazano je na povezanost produkata karbonizacije pri niskim (400–750 °C) i visokim (750–1100 °C) temperaturama s reakcijama odgovornim za njihovo dobivanje i uporabu. Kao složena smjesa organskih i anorganskih tvari, ugljen može biti izvor brojnih onečišćivača okoliša. Optimiranjem procesnih parametara moguće je utjecati na emisiju štetnih tvari (naročito anorganskih elemenata u tragovima i spojeva sumpora i dušika) odnosno na smanjenje njihovog sadržaja u produktima pirolize.

Ovo djelo je dano na korištenje pod licencom Creative Commons Imenovanje 4.0 međunarodna

Ključne riječi

ugljen, piroliza, mehanizam, strukturne promjene, reakcijski uvjeti, okoliš