https://doi.org/10.15255/KUI.2010.023
Objavljen: Kem. Ind. 60 (10) (2011) 497–503
Referentni broj rada: KUI-23/2010
Tip rada: Stručni rad
Preuzmi rad:  PDF

Poboljšanje rada sustava bistrenja sirove vode akumulacijskog jezera Pakra

N. Zečević

Sažetak

Prvi korak u obradi sirove vode akumulacijskog jezera Pakra za potrebe proizvodnje gnojiva u Petrokemiji d. d. započinje oksidacijom organskih tvari u sirovoj vodi plinovitim klorom, Cl2. Nakon toga slijede tehnološki postupci bistrenja i filtriranja pomoću flokulatora, odnosno pješčanih filtara. Izvedba flokulatora i pješčanih filtara omogućava samo uklanjanje suspendiranih tvari iz sirove vode, bez utjecaja na njezinu ukupnu tvrdoću. Kontrola rada flokulatora te uklanjanje suspendiranih tvari iz sirove vode postiže se dodavanjem vodenih otopina aluminijeva sulfata, Al2(SO4)3 · 18 H2O i organskog polielektrolita odgovarajućih koncentracija. Učinkovitost tehnološkog procesa flokulacije kontrolira se laboratorijskim određivanjem razlike m-alkaliteta na ulazu odnosno izlazu sirove vode iz flokulatora. Optimalna iskustvena vrijednost razlike m-alkaliteta za najučinkovitije bistrenje iznosi 0,65 mmol L–1 za pH sirove vode između 7,0 i 8,0. Prije obrade izbistrene vode sustavom ionske dekarbonatizacije i demineralizacije, radi zaštite ionskih masa od suviška slobodnog Cl2, dodatno se provodi dodavanje vodene otopine natrijeva bisulfita, NaHSO3 odgovarajuće koncentracije. Kako bi se postiglo optimalno doziranje plinovitog Cl2 u sirovu vodu, poboljšao tehnološki proces bistrenja u flokulatoru te optimalno doziranje vodene otopine NaHSO3, predložen je poboljšan sustav kontinuirana mjerenja koncentracija slobodnog Cl2 u sirovoj i izbistrenoj vodi te razlike pH na ulazu odnosno izlazu iz flokulatora. Laboratorijskim ispitivanjem pokazano je da prosječna razlika pH od 0,65 do 0,75 na ulazu odnosno izlazu iz flokulatora uz pH sirove vode od 7,0 do 8,0 jednako učinkovito zamjenjuje laboratorijsko određivanje m-alkaliteta. Isto tako pokazana je povratno-uzročna veza između mase doziranog plinovitog Cl2 u sirovu vodu, razlike u pH na ulazu i izlazu iz flokulatora te mase doziranog NaHSO3. Predloženim kontinuiranim mjerenjem koncentracije slobodnog Cl2 i pH u sirovoj i izbistrenoj vodi postiže se poboljšan i siguran sustav bistrenja sirove vode uz istodobnu godišnju uštedu na plinovitom Cl2 od 15 % te na NaHSO3 od 50 %.

Ovo djelo je dano na korištenje pod licencom Creative Commons Imenovanje 4.0 međunarodna

Ključne riječi

sirova voda, reaktor, flokulator, bistrenje, slobodni Cl2, pH, kontinuirano mjerenje