https://doi.org/10.15255/KUI.2024.047
Objavljen: Kem. Ind. 74 (11-12) (2025) 457–466
Referentni broj rada: KUI-47/2024
Tip rada: Izvorni znanstveni rad
Preuzmi rad:  PDF

Utjecaj kemijske prirode pomoćnih tvari na degradaciju metformina i vildagliptina

A. Demirović, A. Uzunović i A. Veledar-Hamalukić

Sažetak

Utjecaj kemijske prirode pomoćnih tvari (magnezijev stearat, povidon, mikrikristalna celuloza, laktoza, krospovidon i talk) na razgradnju metformina i vildagliptina ispitan je prisilnom razgradnjom, uz primjenu kiselinske i bazne hidrolize, oksidacije i termalne razgradnje. Kvantifikacija sadržaja metformina i vildagliptina prije i nakon razgradnje rađena je HPLC metodom obrnutih faza. Primijenjena metoda pokazala je dobru selektivnost i specifičnost. Nije zabilježena interferencija nastala od pikova degradiranih ekscipijensa na pikove metformina i vildagliptina, kao ni interakcija ekscipijens-ekscipijens. Za vildagliptin s povidonom te s magnezijevim stearatom otkriven je alternativni put razgradnje, kao i kod metformina s povidonom. Pregledom rezultata dane su preporuke za poželjne i nepoželjne pomoćne tvari, pa je za sam vildagliptin poželjno dodati laktozu, a nije poželjno dodati povidon i magnezijev stearat. Za metformin se preporučuje mikrokristalna celuloza, dok je povidon potrebno izbjegavati zbog onečišćenja koja vode do oksidativne razgradnje metformina. U slučaju kombinacije metformina i vildagliptina ne treba upotrebljavati laktozu u formulaciji, jer povećava razgradnju aktivnih tvari. Iznimka je kod bazne hidrolize kad laktoza djeluje stabilizirajuće, apsorbirajući vlagu čime se smanjuje razgradnja metformina i vildagliptina.

Ovo djelo je dano na korištenje pod licencom Creative Commons Imenovanje 4.0 međunarodna

Ključne riječi

pomoćne tvari, razgradnja, metformin, vildagliptin, HPLC